| |
|
|
| |
The Residents
20. novembar 2017.
Dom omladine Beograd
|
 |
|
| |
Grupa The Residents je već dugo vremena prisutna u mom životu. Od albuma "Eskimo", pa preko "The Commercial Album" čudaci iz San Francisca su me zbunjivali, izazivali i oduševljavali.
Njihovi albumi iz 70-tih i 80-tih su mi i danas omiljeno "uvrnuto" muzičko štivo. Pratio sam i dalje njihovu karijeru, doduše ne tako detaljno kao nekad ranije ali nisam propustio priliku da ih ponovo vidim uživo. Prvi put je to bilo u Zadužbini Ilije M. Kolarca - turneja "Devils Dance Alone" (2003.), a potom drugi put u Domu omladine - "The Bunny Boy" turneja (2008.). Dakle, juče uveče u DOB-u The Residents bejahu treći put međ' Srbima!
U okviru svetske promotivne turneje "In Between Dreams" održali su koncert u Domu omladine i tako smo ponovo bili svedoci nastupa ovih enigmatičnih osoba. Do kraja dosledni da ne pokazuju svoja lica, ovaj put su izašli kao kvartet u plavo belim kariranim odelima i maskama srednjovekovnih lekara na licima. No, moram biti precizan pa reći da su tako bili obučeni samo trojica muzičara (gitarista, bubnjar i kavijaturista). Pevač grupe je bio obučen u odelo sa kravljim šarama i na glavi je imao masku dotične životinje sve sa rogovima.
 |
Sama scena je bila poprilično jednostavno postavljena sa staklenom kuglom na kojoj su se projektovali kratki filmovi prilikom pojedinih numera,
a pozadina je bila u znaku grupe The Residents - velike očne jabučice sa cilindrom i u svečanom odelu. |
Čist zvuk, jak ili suptilan - po potrebi, podržavao je fantastičan light show koji se sastojao od reflektora, raznih svetala i lasera. Sve je to doprinelo izuzetno kvalitetnoj teatralnosti nastupa po kojoj su The Residents i poznati. Odlična svirka svih muzičara nije ostavila publiku ravnodušnom, pa je vrlo brzo došlo do spontanih oduševljenih ispada pojedinaca a potom i celokupne publike!
Kako se nastup razmahao muzičari su nas sve više oduševljavali i mi smo se prepustili snovima grupe koji su postali i naši. Bili su tu i "The Cowboy Dream", "The Trainwreck Dream", "Nixon Sings The Blues" i "The Ballerina Dream". Prilikom svakog "sna" bili su prikazani kratki filmovi projektovani na staklenu kuglu u pozadini scene - zanimljivi, zbunjujući i bizarni.
U ostalim kompozicijama ne zna se ko je bio bolji - gitarista sa svojim solima, precizni bubnjar koji je pevao i prateće vokale ili izuzetno sviralačko ekspresivni klavijaturista. Pevač u kostimu krave pevao je o "Jelly Jack the Boneless Boy", pozivao "Baby Sister", bio "The Monkey Man". Pevanje, zavijanje, vika, otkačena koreografija bili su sastavni deo njegovog nastupa.
Publika je posebno reagovala na obrade pojedinih klasika moderne muzike kao što su bili "It's a Man's Man's Man's World" (James Brown), "Teddy Bear" (Elvis Presley) i za kraj "Six More Miles (to the Graveyard)" (Hank Williams). Ko poznaje opus The Residents zna da su oni radili obrade pesama ovih muzičara na albumima "George and James" (1984), "Stars and Hank" (1986) i "The King and Eye" (1989). Činjenica da su ove kompozicije i dalje na set listi The Residents, govori o njihovoj fascinaciji tim uzorima.
A mi smo - uživali! Sve što smo očekivali od njih smo i dobili ali i mnogo više. 95 minuta nastupa, prošli su, kao u čudnom snu, fascinantom, pomalo zastrašujućem ali i izuzetno originalnom. Eto takvi su sinoć bili The Residents!!!
tekst - slobodan vlaketić
fotografije - nebojša mićković
|
|
|
|
